Povijest
Povijest Miljevaca oblikovana je njihovim položajem na zaravni između Krke i Čikole. Prirodno zaštićen kanjonima, ali povezan s putovima prema Kninu, Drnišu, Skradinu i Šibeniku, ovaj je prostor stoljećima bio mjesto naseljavanja, sukoba, migracija i susreta različitih vlasti i kultura.
Gradinski položaji, grobovi i pojedinačni arheološki nalazi svjedoče o naseljavanju prostora tijekom brončanog i željeznog doba, a tragovi života nastavljaju se i u antičkom razdoblju.
U srednjem vijeku prostor uz Krku i Čikolu imao je veliko obrambeno i prometno značenje. Tada nastaju utvrde Ključica i Kamičak, povezane s moćnom hrvatskom velikaškom obitelji Nelipić, koja je gospodarila velikim dijelovima kninskog, drniškog i cetinskog područja. Ključica je podignuta u 14. stoljeću na strmoj hridi iznad kanjona Čikole radi nadzora prijelaza i puta prema Kninu i Drnišu. Kamičak se nalazi iznad lijeve obale Krke, nedaleko od Brištana, između Visovca i Roškog slapa. U povijesnim se izvorima prvi put spominje 1345. godine kao posjed obitelji Nelipić. S područjem Kamička povezana je i lokalna predaja o hrvatskom vladaru Petru, u javnosti poznatom kao Petar Svačić. Prema predaji, u blizini Kamička nalazili su se njegovi dvori i posjedi. Međutim, ova povezanost nije povijesno potvrđena. Povijesni izvori ne potvrđuju sa sigurnošću ni Petrovo podrijetlo ni njegovo pripadanje rodu Svačića ili Snačića.
Od 1528. do kraja 17. stoljeća prostor današnjih Miljevaca bio je pod osmanskom vlašću i pripadao nahiji Nečven. Nakon povlačenja Osmanlija područje je došlo pod mletačku upravu. Mletački katastri s početka 18. stoljeća važan su izvor za proučavanje tadašnjih sela, obitelji, zemljišta i nastanka današnje miljevačke prostorne cjeline. U njima se spominju i naselja koja su poslije nestala ili se uklopila u današnja sela, poput nekadašnjeg sela Filipović između Karalića i Širitovaca.
Tijekom 19. stoljeća Miljevci su bili dio širega drniškog područja pod austrijskom upravom. U ovom se razdoblju postupno razvijaju školstvo, crkveni život i lokalna uprava. Istodobno se učvršćuju današnji oblici sela, prezimena i običaji koji su postali važan dio zajedničkog miljevačkog identiteta.
Dvadeseto stoljeće obilježili su Prvi i Drugi svjetski rat, promjene država i političkih sustava te velike društvene i gospodarske promjene. Nakon Drugoga svjetskog rata postupno su se razvijali školstvo, prometnice, električna mreža, poštanske, zdravstvene i druge javne usluge. Stanovništvo se tradicionalno bavilo poljoprivredom i stočarstvom, ali je sve veći broj ljudi posao pronalazio u Drnišu, Šibeniku i drugim gradovima. Iseljavanje, odlazak mladih i smanjenje broja članova obitelji doveli su do snažnog demografskog pada.
Početkom Domovinskog rata Miljevci su se našli na iznimno važnom i osjetljivom položaju u šibenskom zaleđu. Tijekom 1991. godine područje je okupirano, stanovništvo je protjerano ili je moralo napustiti svoje domove, dok su pojedini civili ostali izloženi nasilju i teškim životnim uvjetima. Domovinski rat i žrtva hrvatskih branitelja i civila imaju posebno mjesto u povijesti i identitetu Miljevaca.
Oslobodilačka akcija Miljevci započela je 21. lipnja 1992. godine. Bila je jedna od prvih većih oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu i važna pobjeda na šibensko-drniškom bojištu. U akciji su sudjelovali pripadnici 113. šibenske i 142. drniške brigade Hrvatske vojske, uz potporu topništva 141. brigade i snaga 72. bojne Vojne policije. Hrvatske snage krenule su iz smjerova Krke, Čikole i Nos Kalika, bez uobičajene topničke pripreme, oslanjajući se na iznenađenje, izvidničke skupine i blisku borbu. U približno 24 sata oslobođeno je svih sedam miljevačkih sela i prostor Miljevačkog platoa. Neprijateljski tenkovsko-pješački protunapad koji je uslijedio nakon oslobođenja hrvatske su snage zaustavile, čime su Miljevci trajno ostali pod hrvatskim nadzorom. U akciji je poginulo šest hrvatskih branitelja, dok su dvojica poslije umrla od posljedica ranjavanja: Ivica Goreta, Petar Sedlar, Milan Novaković, Ivica Barišić, Mate Pućo, Nikola Cigić, Halid Kopić i Ante Škopljanac.